Nekad čovjek prolazi pored stvari i događaja s podozrenjem i predrasudama, ne razmišljajući da je iza slike sadržaj koji u mnogome prelazi okvire poimanja. Kad bi mene netko pitao što ili tko su kozari, prvo što mi padne na pamet je da je to netko s Kozari Boka (kvart u Zagrebu – za one kojima je taj termin stran) ili pak maškarana ekipa iz Istre (poput zvončara).
Prije nekoliko dana smo dogovorili sastanak koji uključuje kavu s gđom. “kozaricom” i prva pomisao je bila: o čemu ćemo pričati? O kozama ne znamo ništa, sir volimo i, onaj pravi kozji, pojedemo tu i tamo. A, da. I imamo kvalitetnu uspomenu na jednog vedrog gospodina koji je promovirao svoju siranu na Proizvodima hrvatskog sela – sajmu na Bundeku u Zagrebu. Posjetite njihovu facebook stranicu.
Ono što je ponajviše dalo povoda (nakon probavanja izuzetno finog i kvalitetnog mladog kozjeg sira i kefira – op. a) jest titula na vizitki njegove supruge koju nam je vedri gospodin uručio. Prof. francuskog jezika i muzeolog!!! Slutili smo da nas očekuje neobična priča. No, ništa nije otkrivalo da će to biti jedna od ljepših ljubavnih priča koje smo čuli u životu. Karlo je isto, kao i Ivana, akademski obrazovan građanin (veterinar) i oboje žive život kako to i priliči takvom paru.
No, prije nekih 6 godina Karlo počne sanjati koze.
Ivani to nije bilo ni čudno ni strašno;
Karlo ubrzo sve više počinje pričati o kozama;
Ivani još uvijek nije ništa sumnjivo.
Karlo svečano izjavi jednog dana da želi pokrenuti farmu i organizirati proizvodnju kozjeg sira.
I spomene koliko novaca treba i kako je to naporno i koliko posla i brige koze traže.
Ivana podrži Karlovu potrebu za prirodom i – pristane.
Proda se stan i krene se u projekt.
Karlo i Ivana nisu imali pojma što ih sve očekuje na tom putu. Koliko administracije, prepreka, ljudskih uspona i padova. Odvojen život dvoje bračnih drugova koji se sastaju vikendom, djeca koja odrastaju s majkom u gradu i ocem koji po obroncima Zagorja slijedi zajednički san.
Na prvi pogled zvuči tužno i promašeno.
I na drugi pogled zvuči ne baš motivirajuća (čitaj: isplativa) priča.
Mi, poput ostalih neupućenih, samo slušamo i pokušavamo razumjeti.
I u cijeloj priči nailazimo na poteškoće.
Dižu se krediti za mehanizaciju, vraćaju se krediti od prodaje proizvoda.
Fali za ratu, prodaje se zemlja.
Dobije se nešto novaca od proizvoda, nadokupi se drugi dio zemlje i još par koza.
Dižu se krediti za hranu za koze, vraćaju se krediti od…
Dio koza pomre, dio oboli, tone se u novi dug.
Proda se jedan poljoprivredni stroj. Dio im isplate u novcima, a u ostatak uračunaju bređu kobilu… Jer, nemaju cijeli iznos.
I taman pomisliš: otkuda im snaga i volja za to: Ivana prolazi sama odgoj dvoje male djece, Karlo prolazi sam odvođenje i vraćanje s paše stada od 100 koza,
Ivana rješava i doktore i upise u vrtiće i škole, Karlo rješava veterinarske kontrole i dostavu robe po Zagrebu.
Slušamo i netremice gledamo u sugovornicu – Ivanu.
Čujemo. Da, čujemo sve što govori, ali ne skidamo pogled s njenog smirenog i nasmiješenog lica.
Žena priča svoju priču staloženo; ne tuži se, samo komentira svoj i Karlov put u proizvodnom procesu.
Vječiti optimisti i borci – u konačnici Ljudi.
Da. Ljudi s veliko Lj i baš po obrascu iz rječnikova pojmovnika.
Ivana se dotiče svih strana: ispričala nam je kako sirana posluje i već 3 godine proizvode prvoklasni kozji sir. Nagrade su melem jer dolaze i od struke. Ono što je zapravo najvažnije su zadovoljni kupci. Koliko god da proizvedu sa svojih stotinjak koza, sve prodaju. Ivana je, poput prave domaćice, objasnila u detalje i kako koze žive s njima: kako ih tretiraju, koliko provode na pašnjacima, koliko imaju mjesta u štali, a sveda bi omogućili prvoklasne proizvode.
Nakon dva sata, zajedno smo se složili da je ljubav, rad i optimizam stvarno jedino što treba čovjeku da bude uspješan.
I u životu i u poslu s kozama.
Napore i žrtve koje Ivana i Karlo podnose želimo nagraditi kvalitetnom pričom.
I razumijevanjem iste.
Sama činjenica da su im većina kupaca postali i prijatelji, posebna je referenca.
Uvijek se situacija može gledati na nekoliko načina.
Mi smo odabrali samo jedan: dvoje mladih koji slijede svoj san i bore se za svoj život, svoju djecu i kvalitetu postojanja.
Unatoč našoj svakodnevnoj zbilji – s osmjehom i nadom!
Zato Zlatna koza zaslužuje veliko poštovanje.
Cijelog Medusovog tima!
